Izložbu je otvorio gradonačelnik Požege Zdravko Ronko. Autor je istakao kako je prezentiran samo dio ostavštine dr. Buturca, ali koji jasno govori o velikom znastvenom i kulturnom doprinosu Josipa Buturca za Požegu i Hrvatsku.
Prof. dr. Josip Buturac je bio svećenik, povjesničar, sveučilišni profesor, viši arhivist, crkveni pisac. Rođen je 14. studenoga 1905. god. u Grabarju. Svoje obrazovanje započeo je u pučkoj školi u Ruševu, a nastavio ga u gimnazijama u Požegi, Travniku i Zagrebu. Studij teologije završio je u Zagrebu, u Rimu na papinskom sveučilištu (Pontificia universitas Gregoriana) studirao je crkvenu povijest i pomoćne povijesne znanosti koji je završio sa licencijatskom diplomom (magisterijem). Svoj treći studij završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomiravši hrvatsku naoionalnu povijest i etnologiju. Doktorirao je 1944. na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu s temom ”Katolička crkva u Slavoniji za turskoga vladanja”. Nakon studija teologije zaređen je za svećenika i tu je dužnost obavljao u Kutini i Čaglinu. Bio je i vjeroučitelj u Nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu i odgajatelj u sjemeništu. Radio je u Nadbiskupskoj kancelariji i uredništvu Katoličkog lista. Kao arhivist i viši arhivist radio je u Hrvatskom državnom arhivu, ali i u Nadbiskupskom i Kaptolskom arhivu. Na Bogoslovnom fakultetu je predavao crkvenu povijest. Dr. Buturac je 1966. otišao u mirovinu nastanivši se u bivšem dvorcu Lovrečina Gradu nedaleko Vrbovca, u samostanu časnih sestara milosrdnica, čiji je bio duhovnik i misnik. Tu je i umro 5. listopada 1993. u 88 godini života.
Buturac se ističe kao vrijedan istraživač povijesti Crkve u Hrvata, ponajviše pišući o redovnicima: franjevcima, isusovcima, templarima, pavlinima, ivanovcima i benediktincima. Dao je veliki doprinos i arhivskoj djelatnosti marljivo prikupljajući i sređujući gradivo, te pišući o problemima arhivistike, stvarajući tako i novu arhivsku terminologiju. U povijesnim radovima Buturac je obradio teme iz crkvene i kulturne povijesti, zalazeći u povijesno-topografske, toponomastičke, migracijske i druge demografske pojave u prošlosti. Objavio je više od 30 knjiga, monografija i tisuću članaka u više od 60 raznih edicija, časopisa i enciklopedija, zbornika i novina. Dobitnik je brojnih nagrada, a 1995. Grad Požega dodijelio je, posmrtno, dr. Josipu Butorcu nagradu za životno djelo, za ”golem doprinos u istraživanju povijesti Požege i okolice”.
