Novosti

Predstavljena knjiga ”Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967.-2017.”

SLAVONSKI BROD20. lipnja 2017. U suradnji s Ogrankom Matice hrvatske Slavonski Brod, u Državnom arhivu u Slavonskom Brodu predstavljena je knjiga prof. dr. sc. Marka Samardžije Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. – 2017. – Vijesti, komentari, osude, zaključci. U povodu 50. obljetnice donošenja. O knjizi su govorili akademik Stjepan Damjanović, predsjednik Matice hrvatske, prof. dr. sc. Krešimir Mićanović, predstojnik Katedre za hrvatski standardni jezik na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te autor prof. dr. sc. Marko Samardžija.

U uvodnom govoru predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Slavonskom Brodu i ravnatelj Državnog arhiva u Slavonskom Brodu mr. sc. Ivan Medved osvrnuo se na aktivnosti brodskog ogranka Matice u protekla dva i pol desetljeća, naglasivši pritom bogatu izdavačku djelatnost. Predstavljanje knjige Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. – 2017. ocijenio je nastavkom kontinuiranog rada Ogranka na promicanju hrvatske kulture i identiteta te zaštiti nacionalne baštine i povijesne memorije.

Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika je izjava objavljena u tisku 9. ožujka 1967. Formulirana je na sastanku Upravnog odbora Matice hrvatske, a potpisalo ju je osamnaest hrvatskih kulturnih ustanova, tražeći da se u novi Ustav SFRJ unese odredba o ravnopravnosti četiriju književnih jezika: slovenskoga, hrvatskoga, srpskoga i makedonskoga te ukidanje dvoimenog nazivlja za hrvatski jezik. U Deklaraciji se tvrdi kako su prisutne tendencije “etatizma, unitarizma i hegemonizma” te da se stvaranjem “državnog jezika” afirmira srpski jezik u upravi, medijima, javnim poduzećima i JNA. Ova Deklaracija u Srbiji je doživljena kao napad na Srbiju i Jugoslaviju pa su beogradski književnici odgovorili dokumentom Predlog pitanja za razmišljanje. U njemu dopuštaju da “svaki narod imenuje svoj jezik i slobodno ga razvija”, ali lukavo traže da svi Hrvati i Srbi u drugim republikama dobiju pravo na svoj jezik, škole i ustanove, a da se u Srbiji prakticira ćirilica. U srbijanskoj javnosti Deklaracija je izazvala žestoke osude. Tito je osudio oba dokumenta i naložio partijskim rukovodstvima Hrvatske i Srbije da se obračunaju sa njihovim autorima. U Hrvatskoj je u to vrijeme iz CK isključen Većeslav Holjevac, a iz SK Franjo Tuđman, tada direktor Instituta za historiju radničkog pokreta. Iako je doživjela žestoku političku osudu, Deklaracija je označila početak borbe za emancipaciju i punu afirmaciju hrvatskog jezika, a time i prvu stepenicu u razvoju hrvatskog nacionalnog pokreta.

Akademik Stjepan Damjanović, predsjednik Matice hrvatske, govorio je o povijesnom kontekstu vremena u kojem je objavljena Deklaracija, naglasivši pritom kako svaki narod ima pravo na svoj jezik i njegovo ime. Posebno se osvrnuo na pojedine suvremene tendencije stvaranja tzv. zajedničkog jezika u određenim lingvističkim krugovima, što je ocijenio neprihvatljivim pokušajem vraćanja u prošlost, jer ”kriterij razumijevanja ne može biti jedini u određivanju naziva jezika”.

Prof. dr. sc. Krešimir Mićanović osvrnuo se na političku dimenziju Deklaracije, naglasivši kako je ona sročena kao amandman u okviru javne rasprave o promjenama Ustava SFRJ te poslana na odobrenje brojnim relevantnim ustanovama bivše države, upozoravajući na položaj svih ravnopravnih jezika i njihovu dosljednu primjenu na svim instancama. Profesor Mićanović istaknuo je odgovor srpskih pisaca zaposlenih u listu Prosvjeta, koji su izneseni zahtjev za jezičnom ravnopravnošću, za razliku od političara, poduprli.

”Teško je i gotovo nemoguće razumjeti nastanak i značenje Deklaracije bez poznavanja anatomije političkog sustava SFRJ i političkih događaja koji su se u to doba odvijali”, rekao je autor, prof. dr. sc. Marko Samardžija, naglasivši da je knjiga zamišljena i pripremljena kao podsjetnik i povijesna čitanka za šire čitateljstvo. Dodao je da se po imenima najgorljivijih protivnika Deklaracije još uvijek nazivaju brojne hrvatske ulice i trgovi, čak i škole. Autor zaključuje kako je Deklaracija, usprkos političkoj osudi i prešućivanju u narednim dvama deset­ljećima, “postojano i snažno utjecala na stanje svijesti u hrvatskoj jezičnoj zajednici u vezi s vlastitim jezikom”.

Knjiga Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. – 2017. – Vijesti, komentari, osude, zaključci. U povodu 50. obljetnice donošenja osim tekstova o Deklaraciji ima i usporednu kronologiju događaja političkoga i društvenog života u FNRJ/SFRJ s jedne strane te hrvatskoga jezika, jezikoslovlja i književnosti od 1952 do 1967. Na kraju knjige je literatura i imensko kazalo. Knjigu je objavila Matica hrvatska.

Kroatist i jezikoslovac Marko Samardžija, redoviti profesor na zagrebačkome Filozofskom fakultetu, rođen je 1947. u Vođincima kod Vinkovaca. Od 1993. aktivno sudjeluje na brojnim međunarodnim (Bratislava, Krakow, Ljubljana, Ohrid) i domaćim slavističkim kongresima (Pula, Osijek, Zadar, Varaždin). Član je Međunarodne komisije za slavenske književne/standardne jezike i Međunarodnoga slavističkoga komiteta. Autor je brojnih znanstveno-stručnih radova o sintaksi, leksikologiji i povijesti hrvatskoga standardnog jezika. Napisao je, uredio i priredio tridesetak knjiga, među njima i niz izdanja objavljenih u nakladi Matice hrvatske i njezinih ogranaka.

Tekst i foto: J. Čičić

Skip to content

Ova web stranica koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi poboljšala korisničko iskustvo. Nastavkom uporabe stranice prihvaćate uvjete korištenja. više

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close